Ecclesiastes 5

1(4:17) Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priđi da mogneš čuti - žrtva je valjanija nego prinos luđaka, jer oni i ne znaju da čine zlo.

2(5:1) Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi. 3(5:2) San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi.

4(5:3) Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet. 5(5:4) Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.

6(5:5) Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku? 7(5:6) Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.

8(5:7) Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši. 9(5:8) Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

10(5:9) Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. 11(5:10) Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda?

12(5:11) Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.

13(5:12) I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku. 14(5:13) Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.

15(5:14) Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese. 16(5:15) I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio. 17(5:16) Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.

18(5:17) Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.

19(5:18) Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. (5:19) Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.

20